(Zadnja izmjena članka 24/01/2026)
Biostimulatori u ratarstvu: Ključ za otpornije usjeve i veće prinose
U uvjetima sve izraženijih klimatskih promjena i rastuće potražnje za hranom, moderna poljoprivreda suočava se s brojnim izazovima.
Tradicionalne agrotehničke mjere više nisu dovoljne za osiguravanje stabilnih i visokih prinosa.
U tom kontekstu, biostimulatori (biostimulansi) se nameću kao osnovni alat za povećanje otpornosti usjeva i rast prinosa. Iako nisu gnojiva niti pesticidi, biostimulatori djeluju na prirodne fiziološke procese biljke, čime izravno utječu na rast, razvoj i sposobnost preživljavanja u stresnim uvjetima.
Što i kako rade biostimulatori?
Biostimulatori su posebna skupina spojeva (aminokiseline, ekstrakti morskih algi, huminskih kiselina).
Zbog cijene i dobrog učinka na ratarske kulture, biosimulatori na bazi aminokiselina su prvi izbor brojnih ratarskih proizvođača. Kvalitetni biostimulatori iz ove grupe, imaju dobar i dokazan učinak već u dozi od 1 lit/ha.
Kada se primijene u malim količinama (1-3 lit/ha), pozitivno utječu na biljku. Njihovo djelovanje je višestruko, a ključni mehanizmi uključuju:
- Bolji rast korijena: Stimuliraju rast korijena, što omogućava bolju usvajanje vode i hraniva iz dubljih slojeva tla. Jak korijenov sustav temelj je otpornosti na sušu.
- Poboljšanje iskorištavanja hraniva: Djeluju sinergijski s gnojivima, povećavajući njihovu učinkovitost. Na taj način, biljkama je dostupno više hraniva uz manji utrošak, što doprinosi ekonomičnosti i održivosti proizvodnje.
- Povećanje tolerancije na stresne uvjete: Pomažu biljkama da prebrode abiotički stres poput suše, visokih temperatura, mraza ili štete od herbicida.
- Povećanje kvalitete uroda: Primjena u ključnim fazama rasta može utjecati na poboljšanje kvalitete prinosa, poput količine proteina u zrnu pšenice ili sadržaja ulja u soji i repici.
Primjena na ključnim ratarskim kulturama
Primjena biostimulatora razlikuje se ovisno o kulturi i njenim specifičnim potrebama.
Kod žitarica, biostimulatori se najčešće primjenjuju u fazama intenzivnog rasta, kao što su vlatanje i klasanje kod pšenice ili faza formiranja klipa kod kukuruza. Primjena u ovim trenucima ključna je za oplodnju, što izravno utječe na broj zrna po klasu/klipu i njihovu konačnu težinu. Redovita primjena pridonosi i boljoj otpornosti na stres tijekom kritičnih faza nalijevanja zrna, osiguravajući stabilan prinos čak i u nepovoljnim uvjetima, nedostatka vode i visoke temperature. Kod soje i repice, primjena biostimulatora je usmjerena na specifične fiziološke procese.
Kod soje, fokus je na poticanju simbioze s dušičnim bakterijama u korijenu. Dok kod uljarica (repica, suncokret) biostimulatori poboljšavaju oplodnju i sintezu ulja.
Uloga biostimulatora u modernom ratarstvu daleko je od eksperimentalne. Oni predstavljaju dokazanu tehnologiju koja poljoprivrednicima omogućava da svoje usjeve učine otpornijima na stres, efikasnijima u korištenju resursa i produktivnijima. Umjesto da budu zamjena za klasične agrotehničke mjere, biostimulatori ih nadopunjuju, stvarajući sinergijski učinak koji vodi prema većim prinosima, boljoj kvaliteti i, što je najvažnije, održivijoj poljoprivredi.
Želim znati više
Za čitatelje koji žele naučiti više o primjeni biostimulatora u ratarstvu, upućujemo na slijedeće stručne članke:
- Biostimulatori (temeljni članak o svim važnim aspektima ove tehnologije)
- Kako biostimulatori u ratarstvu povećavaju prinos žitarica (direktni i precizni savjeti o primjeni biostimulatora u ratarstvu; kako do višeg prinosa)