(Zadnja izmjena članka 20/03/2026)
Uvođenjem EU norme 2019/1009 i Zakona o gnojidbenim proizvodima (NN 39/2023), biljni biostimulansi su po prvi put službeno definirani kao proizvodi koji pospješuju ishranu biljaka neovisno o udjelu hranjiva. Nova regulativa dijeli biostimulanse isključivo na mikrobne i nemikrobne, stavljajući fokus na dokazani učinak umjesto na porijeklo sirovina poput aminokiselina. Ključna promjena je uvođenje tehničke specifikacije CEN/TS 17700. Ova spaecifikacija zahtijeva obvezno testiranje u ovlaštenim ustanovama kako bi se potvrdile tvrdnje o učinkovitosti proizvoda. Time se osigurava veća transparentnost na tržištu. Sada proizvođači na etiketi smiju navesti samo onaj pozitivan utjecaj na kulture koji je strogo dokazan propisanim brojem testiranja.
Ključne točke iz članka
- Službena definicija i funkcija biostimulatora. Biljni biostimulatori ili biostimulansi su sada zakonski definirani kao gnojidbeni proizvodi čija je primarna funkcija poboljšanje ishrane biljaka (učinkovitost hranjiva, otpornost na abiotički stres, kvaliteta). Neovisno o samom udjelu hranjiva u proizvodu.
- Nova podjela na mikrobne i nemikrobne. Proizvodi se više ne dijele prema porijeklu sirovina (npr. biljne vs. životinjske aminokiseline), već isključivo na mikrobne (mikroorganizmi) i nemikrobne biostimulanse.
- Stroge granične vrijednosti kontaminanata. Zakon precizno definira maksimalne dopuštene količine teških metala (poput kadmija, olova i žive) te bakra i cinka kako bi se osigurala ekološka sigurnost proizvoda.
- Obvezno testiranje učinka (CEN/TS 17700). Uvodi se obveza testiranja učinkovitosti u ovlaštenim kontrolnim tijelima. Proizvođači biostimulatora moraju znanstveno dokazati svaku tvrdnju o djelovanju prije nego što je smiju navesti na etiketi.
- Transparentnost i sigurnost za poljoprivrednike. Da bi se tvrdnja o učinku deklarirala, potrebna su minimalno tri pozitivna testiranja za pojedinu kulturu, šest za grupu kultura ili devet za generalni učinak na sve kulture, čime se eliminiraju trgovačke zablude.
Novi zakonski okvir o biljnim biostimulansima (biostimulatorima)
Novom zakonodavnom normom na razini EU (norma 2019/1009) te usvajanjem Zakona o gnojidbenim proizvodima u Hrvatskoj (NN 39/2023) došlo je do značajnih promjena zakonskih odredbi vezanih uz gnojidbene proizvode koji se nalaze u prodaji na nacionalnom tržištu i tržištu EU. Sada je prvim puta kroz određeni zakonski akt, definiran proizvod „biljni biostimulansi“ (stari pojam koji se često koristi u praksi je biostimulator).
Što je biljni biostimulans (biostimulator) po novom zakonskom okviru?
Biljni biostimulans je gnojidbeni proizvod čija je funkcija pospješivanje procesa ishrane biljaka neovisno o udjelu hranjiva u tom proizvodu, i to isključivo radi poboljšavanja jednog ili više sljedećih svojstava biljke ili rizosfere biljke:
- učinkovitosti iskorištavanja hranjiva;
- otpornosti na abiotički stres
- kvalitativnih svojstava ili
- dostupnosti hranjiva zarobljenih u tlu ili rizosferi.
Prema kategoriji funkcije biljni biostimulansi (biostimulatori) dijele se na:
- PFC 6.(A): MIKROBNI BILJNI BIOSTIMULANSI. Mikrobni biljni biostimulans sastoji se od mikroorganizma ili zajednice mikroorganizama
- PFC 6.(B): NEMIKROBNI BILJNI BIOSTIMULANSI. Nemikrobni biljni biostimulans biljni je biostimulans koji nije mikrobni biljni biostimulans.
Osnovna podijela biljnih biostimulansa (biostimulatora) po novoj zakonskoj regulativi je podijela na mikrobne i nemikrobne biljne biostimulanse. Ova podjela se bazira na osnovi sirovine iz koje se proizvodi određeni proizvod, biljni biostimulans.
Isto tako, definirana je količina kontaminanata odnosno teških metala. U biljnom biostimulansu kontaminanti ne smiju premašivati sljedeće granične vrijednosti:
- kadmij (Cd): 1,5 mg/kg suhe tvari,
- šesterovalentni krom (CrVI): 2 mg/kg suhe tvari,
- olovo (Pb): 120 mg/kg suhe tvari,
- živa (Hg): 1 mg/kg suhe tvari,
- nikal (Ni): 50 mg/kg suhe tvari,
- anorganski arsen (As): 40 mg/kg suhe tvari.
Udio bakra (Cu) u biljnom biostimulansu EU-a ne smije premašivati 600 mg/kg suhe tvari. Dok udio cinka (Zn) u biljnom biostimulansu ne smije premašivati 1500 mg/kg suhe tvari.
Aminokiselina biljnog ili životinjskog porijekla prema novom zakonskom okviru o biljnim biostimulanskima (biostimulatorima)?
Novom zakonskon regulativom, podijela biljnih biostimulansa (biostimulatora) dijeli se samo na MIKROBNE i NEMIKROBNE BILJNE BIOSTIMULANSE (BIOSTIMULATORE). Porijeklo sirovine za proizvodnju aminokiselina NIJE PARAMETAR koji čini tehnološku razliku u učinku pojedinog proizvoda, već se uvođenjem CEN/TS 17700 norme, uvodi obavezno testiranje učinka biostimulansa (biostimulatora).
Iako je veliki broj trgovaca, često zlorabio definiciju “biljne aminokiseline”, potpuno je jasno da se radi samo o još jednoj trgovačkoj zabludi prema korisnicima. Samo kako bi se povećala prodaja pojedinog proizvoda na tržištu.
Uvođenje CEN/TS 17700 tehničke specifikacije za biljne biostimulanse (biostimulatore)
Novost u zakonskoj regulativi je i uvođenje CEN/TS 17700 tehničke specifikacije Europskog odbora za normizaciju (CEN) koja se odnosi na proizvode biljne biostimulanse. Ova specifikacija opisuje opće principe za opravdavanje tvrdnji o proizvodu za biostimulatore biljaka.
Opći principi obuhvaćaju i definiraju sve opće parametre, zahtjeve i kriterije kvalitete, a namijenjeni su za procjenu učinkovitosti ispitivanja koja se koriste za potvrdu tvrdnji (navod proizvođača biljnog biostimulansa) kao rezultat uporabe proizvoda, te se moraju definirati za svaki biostimulator na tržištu.
Ovo je možda i najvažnija promjena u zakonskom okviru biostimulatora. Sada će korisnici imati vjerodostojan podataka, tzv. “dokazani učinak” (iz ovlaštenih ustanova za testiranje učinka biostimulatora) koji biostimulatora ima pozitivan i dokazani učinak za koju poljoprivrednu kulturu.
A što CEN/TS 17700 tehnička specifikacija znači za poljoprivrednike koji će koristiti biostimulanse (biostimualtore) u poljoprivrednoj proizvodnji?
Prije svega, radi o uvođenju obaveznog testiranja učinka pojedinih biostimulatora, prilikom stavljanja na tržište i provjerenog učinka na određenu kulturu/ili grupu kultura. Testiranje učinka se provodi u ovlaštenim kontrolnim ustanovama, koja moraju potvrditi ili opovrgnuti tvrdnje o učinku biostimulatora. Na razini EU trenutno postoji 40-tak kontrolnih tijela koji imaju ovlaštenje za testiranje učinka biostimulatora sukladno zahtjevima CEN/TS 17700 tehničke norme.
Kako se vrši potvrda tvrdnje učinka biostimulatora?
Ukoliko se radi o tvrdnji koja se odnosi na pojedinačnu kulturu (poput jabuke, rajčice ili neke druge) potrebno je navedeni biostimulativni učinak potvrditi u najmanje tri testiranja. Tek nakon utvrđenog pozitivnog učinka, navedena tvrdnja (primjerice „Povećanje otpornosti jabuke na niske temperature), može deklarirati na etiketi biostimulatora.
Ukoliko se tvrdnja odnosi na određenu grupu kultura; primjerice strne žitarice, potrebno je provesti minimalno 6 testiranja na dvije različite kulture unutar navedene grupe (pšenica ili ječam). Ukoliko je testiranje pozitivno u svih šest testiranja, onda je moguće navedenu tvrdnju deklarirati na etiketi proizvoda.
Ukoliko biostimulator ima pozitivni učinak na sve kulture, ali samo jedan biostimulativni učinak (primjerice tvrdnja pozitivnog učinka na rast suhe tvari u plodovima) potrebno je provesti detaljno testiranje u minimalno 9 testova na 3 različite grupe poljoprivrednih kultura. Ukoliko se kod testiranje u svim testovima ne utvrdi pozitivan učinak, generalna tvrdnja se ne smije deklarirati na etiketi biostimulatora.
Na etiketi/deklaraciji biostimulansa (biostimulatora) može biti navedena samo tvrdnja koja je testiranjem utvrđena za pojedini proizvod.
Time je prvi puta na razini EU, postavljena zakonska regulativa u testiranju učinka biostimulatora. Ovo je nova obaveza postavljanja navedene tvrdnje na etiketu proizvoda, kako bi krajnji korisnici bili sigurni u učinak biostimulatora. Na taj način uvedeno je puno više reda na tržištu biostimulatora i sigurnosti u primjeni ove specifične grupe proizvoda.
Na slijedećoj slici može se vidijeti pravilno deklarirani učinak biostimulatora Kerafol, nakon provedenog testiranja prema normi CEN/TS 17700. Ovlaštenim testiranjem potvrđen je učinak biostimulatora Kerafol protiv suše, odosno, stresnog uvjeta nedostatka vode za drvenaste kulture, povrće i žitarice.
Zaključak
Nova zakonska regulativa EU 2019/1009 po prvi put službeno definira biljne biostimulanse i uvodi njihovu strogu podjelu na mikrobne i nemikrobne. Ključna promjena je obveza znanstvenog dokazivanja učinkovitosti proizvoda putem tehničke specifikacije CEN/TS 17700 u ovlaštenim ustanovama. Proizvođači na etiketi smiju deklarirati isključivo testirane i potvrđene tvrdnje, čime se eliminiraju trgovačke zablude i povećava sigurnost za poljoprivrednike.
Povrtatak na glavni članak na temu primjene biostimulatora u poljoprivedi: Biostimulatori
FAQ: Česta pitanja o vrstama biostimulatora
Što su zapravo biostimulatori/biljni biostimulanski po novom zakonskom okviru u EU i u Hrvatskoj?
+
To su gnojidbeni proizvodi čija je funkcija poticanje procesa ishrane biljaka neovisno o udjelu hranjiva u samom proizvodu. Njihov je cilj poboljšati učinkovitost iskorištavanja hranjiva, otpornost na abiotički stres (poput suše), kvalitetu biljke ili dostupnost hranjiva u tlu.
Kako se biostimulansi sada dijele i zašto više nema podjele na “biljne” ili “životinjske” aminokiseline?
+
Nova regulativa poznaje samo podjelu na mikrobne (sastoje se od mikroorganizama) i nemikrobne biostimulanse. Porijeklo sirovine za aminokiseline više nije parametar koji čini tehnološku razliku; fokus je isključivo na dokazanom učinku proizvoda, a ne na izvoru sirovine.
Što za poljoprivredne proizvođače znači tehnička specifikacija CEN/TS 17700?
+
Ova norma uvodi obvezu znanstvenog dokazivanja svake tvrdnje o učinku proizvoda prije nego što se on stavi na tržište. Proizvođači moraju provesti testiranja u ovlaštenim ustanovama kako bi potvrdili da proizvod doista djeluje onako kako navode na etiketi.
Koliko je testiranja potrebno da bi se potvrdio učinak proizvoda na etiketi?
+
Broj potrebnih testova ovisi o vrsti tvrdnje. Pojedinačna kultura (npr. jabuka): minimalno 3 pozitivna testiranja. Grupa kultura (npr. žitarice): minimalno 6 testiranja na dvije različite kulture unutar grupe. Sve kulture (generalna tvrdnja): minimalno 9 testova na 3 različite grupe poljoprivrednih kultura.
Postoje li ograničenja po pitanju teških metala u biostimulansima?
+
Da, zakon strogo definira granične vrijednosti za kontaminante (teške metale) radi ekološke sigurnosti. Primjerice, dopuštene vrijednosti uključuju do 1,5 mg/kg kadmija, 120 mg/kg olova te 1 mg/kg žive u suhoj tvari proizvoda.
| Autor članka: | |
|---|---|
| dr.sc. David Gluhić, dipl.ing.agronomije Autor velikog broja članaka na temu gnojidbe poljoprivrednih kultura. Zaljubljenik u poljoprivrednu proizvodnju još od malih nogu. Nepresušni izvor savjeta kako pravilnom gnojidbom ostvariti veći i bolji prinos. Kontakt (mob.): 098/435-129 e-mail: david.gluhic@agroexpert.hr |  |