Cvatnja i oplodnja lijeske Posebnost cvatnje i oplodnje lijeske u klimatskim uvjetima kontinentalne Hrvatske

(Zadnja izmjena članka 31/10/2026)

Cvatnja i oplodnja lijeske (Corylus avellana L.) u agroekološkim uvjetima kontinentalne Hrvatske predstavljaju izuzetno specifičan, složen i često kritičan fenološki proces. Budući da je lijeska izrazito rano cvatuća voćna vrsta, njezin biološki ciklus počinje znatno prije većine drugih voćarskih kultura, što je stavlja u direktnu vezu s promjenjivim kontinentalnim zimskim i rano-proljetnim klimatskim uvjetima.

U nastavku je detaljan pregled dinamike, trajanja i agroekoloških čimbenika koji uvjetuju cvatnju i oplodnju lijeske u kontinentalnoj Hrvatskoj.

Kada počinje cvatnja lijeske i koliko traje?

Fenofaza cvatnje lijeske u kontinentalnoj Hrvatskoj (poput Slavonije, središnje Hrvatske i sjeverozapadnih regija) izrazito je rastegnuta i može započeti već u tijeku zime. Cijeli period cvatnje lijeske možemo opisati kroz slijedeće važne faze:

• Početak cvatnje (fenofaza muških cvjetova – pojava resanja): Ovisno o tipu zime i temperaturnim prilikama, kretanje peludi u kontinentalnim uvjetima obično započinje već krajem prosinca ili tijekom siječnja, a u toplijim godinama ili na zaklonjenim položajima čak i ranije. Glavni intenzitet otvaranja resa i masovno oslobađanje peludi (prašenje) najčešće se događa tijekom veljače.
• Početak cvatnje ženskih cvjetova: Ženski cvjetovi (koji se prepoznaju po karakterističnim jarko crvenim njuškama tučka) obično se pojavljuju nešto kasnije od muških, najčešće tijekom siječnja i veljače, s vrhuncem u prvoj polovici veljače.
• Ukupno trajanje i dinamika: Sama cvatnja pojedinog cvjetnog elementa kratko traje, ali ukupno razdoblje cvatnje cijelog nasada traje vrlo dugo – od 4 do čak 6 tjedana, ponekad i dulje ako je vrijeme hladno i stabilno. Ova dugotrajnost zapravo je evolucijski mehanizam preživljavanja: budući da su zime u kontinentalnoj Hrvatskoj nestabilne, lijeska ne otvara sve cvjetove istovremeno kako mraz ili led ne bi uništili cjelokupan urod.

Slika 1. Posebnost lijeske; muški cvijet ili resa

Biologija oplodnje: Protandrija i anemofilija

Ova voćarska kultura je jednodomna biljka (muški i ženski cvjetovi nalaze se na istom stablu), ali se oprašuje isključivo vjetrom (anemofilno). Zbog toga je raspored sorata u nasadu i prisutnost kvalitetnih oprašivača ključna agronomska mjera.

Uz to, lijeska je samoinkompatibilna vrsta, što znači da se pojedina sorta ne može uspješno oplođivati vlastitom peludi niti peludi sorti s kojima dijeli odgovarajuće alele. Zbog toga ni dobra, obilna pelud nije dovoljna: oprašivač mora imati različit S-genotip od glavne sorte i istodobno cvjetati u razdoblju receptivnosti ženskih cvjetova.

Druga posebnost lijeske, dikogamija, odnosno vremenski nesrazmjer sazrijevanja i otvaranja muških i ženskih cvjetova, dodatno sužava izbor sorti koje se mogu međusobno oprašivati. Zbog toga je raspored sorata u nasadu i prisutnost kvalitetnih oprašivača ključna agronomska mjera. Kod mnogih sorata rese se otvore ranije nego što su ženski cvjetovi receptivni (mogu imati vlažnu njušku tučka na koji će se zalijepiti zrnca peludi), ili obratno. Monokulturni nasadi (samo jedna sorta) u kontinentalnim uvjetima redovito daju slabe rezultate upravo zbog ovog nesrazmjera. Zbog toga je obvezna sadnja najmanje 2–3 međusobno kompatibilne sorata oprašivača.

Utjecaj agroekoloških uvjeta kontinentalne Hrvatske na cvatnju i oplodnju lijeske

Klimatski i pedološki uvjeti kontinentalne Hrvatske svojim promjenjivim klimatskim uvjetima tijekom zime i ranog proljeća diktiraju uspješnost oplodnje. Važni uvjeti cvatnje i oplodnje su temperatura zraka te vjetar i pojava oborina.

Temperatura zraka

Pelud lijeske počinje klijati već pri temperaturama oko 6 °C, dok se optimalne temperature kreću između 12 °C i 15 °C. Kritičan uvjet za uspješnu oplodnju je pojava mraza. Otvoreni ženski cvjetovi mogu izdržati niske temperature do oko -5 °C do -7 °C, ali jake zimske i rano-proljetne izmjene toplog vremena (koje potiče prerano cvjetanje) i naglih prodora hladnoće ispod 0 °C mogu teško oštetiti i rese i tučkove ženskih cvjetova.

Vjetar i oborine

Budući da se pelud lijeske prenosi vjetrom, kišovito i maglovito vrijeme u siječnju i veljači značajno smanjuje učinkovitost oprašivanja. Dugotrajne kiše ispiru pelud iz zraka te sljepljuju rese, onemogućujući njegovo širenje i izbacivanje peludi u zrak. S druge strane, suhi i umjereno vjetroviti zimski dani pogoduju odličnoj oplodnji.

Fenomen “skrivene” oplodnje lijeske

Posebnost lijeske je fenomen “skrivene” oplodnje (inkompatibilnost i mirovanje peludne cijevi). Ovo je jedan od najfascinantnijih posebnosti kod lijeske. Iako do oprašivanja (donošenja peludi na njušku ženskog cvijeta) dolazi već u siječnju ili veljači, peludna cijev ne raste odmah. Zbog niskih temperatura, ona krene rasti vrlo sporo ili uđe u fazu mirovanja. Prava oplodnja (spajanje spolnih stanica) često se događa tek nekoliko tjedana ili čak mjeseci kasnije (često u svibnju, u vrijeme intenzivnog porasta mladih plodova). Ako u toj kasnijoj fazi dođe do jakih fizioloških stresova (suša, velike oscilacije u opskrbi hranjivima i vodom), može doći do masovnog opadanja tek zametnutih plodova i vrlo niskog prinosa.

Agrotehničke smjernice za osiguranje oplodnje

U agrotehničkoj praksi uzgoja lijeske u kontinentalnom dijelu Hrvatske, na ove prirodne procese utječemo kroz nekoliko ključnih zahvata. To su:

• • Izbor sortimenta i oprašivača
  • Gnojidba u jesen i rano proljeće

Izbor sortimenta i oprašivača

Pažljivo kombiniranje glavne i odgovarajućih sorata oprašivača  kako bi se osigurao dovoljan broj peludnih zrnaca tijekom cijelog razdoblja otvorenosti ženskih cvjetova. Prikaz sorata i potrebnih oprašivača za lijesku nalazi se u slijedećoj tablici:

Uobičajeno je u nasadu 10–15 % stabala oprašivača, raspoređenih u nasadu u redovima ili unutar reda u manjim nasadima.

Gnojidba u jesen i rano proljeće

Osiguravanje uredne opskrbe elementima poput bora (B) i cinka (Zn) u jesenskom razdoblju te kroz folijarne aplikacije prije i tijekom kretanja vegetacije. Bor je presudan za klijavost peludi i rast peludne cijevi. Time se direktno maksimizira postotak oplođenih cvjetova i smanjuje kasniji gubitak uroda. S druge strane cink (Zn) ima važnu ulogu u sintezi hormona auksina. Auksin je važan prirodni hormon koji potiče rast i razvoj. Isto tako, u nasadima loše kondicije i slabog razvoja, u jesensku folijarnu gnojidbu potrebno je uključiti i manje količine dušika (u obliku tekuće UREE bez biureta), koji će osigurati dodatnu hranu za rast i razvoj ploda lijeske neposredno nakon oplodnje.

Slika 2. Dobra oplodnja je glavni preduvjet visokog prinosa u uzgoju lijeske

Zaključak

Uspjeh cvatnje i oplodnje lijeske u kontinentalnoj Hrvatskoj ovisi o izboru sorata i pravilnoj gnojidbi. Vremenske prilike u siječnju i veljači ne možemo kontrolirati. Zbog oprašivanja vjetrom i razlike u vremenu cvatnje muških i ženskih cvjetova, sadnja samo jedne sorte nije dovoljna. Obvezno je posaditi 2 do 3 međusobno kompatibilne sorte. Pritom 10 do 15 % stabala trebaju činiti oprašivači čija se cvatnja preklapa s glavnom sortom.

Prava oplodnja lijeske događa se tek u svibnju. Zato je jesenska folijarna gnojidba borom i cinkom presudna za visoku klijavost peludi. Uz dodatak dušika, osigurava se stabilan razvoj mladih plodova i sprječava njihovo opadanje u proljeće.

Autor članka:
dr.sc. David Gluhić, dipl.ing.agronomije Ovlašteni agronom pri Hrvatskoj agronomskoj komori Autor velikog broja članaka na temu gnojidbe poljoprivrednih kultura. Zaljubljenik u poljoprivrednu proizvodnju još od malih nogu. Nepresušni izvor savjeta kako pravilnom gnojidbom ostvariti veći i bolji prinos. Kontakt (mob.): 098/435-129 e-mail: david.gluhic@agroexpert.hr