7 glavnih izazova u razumjevanju važnosti huminskih kiselina u poljoprivredi Što su, kako rade i kako izabrati kvalitetan proizvod na bazi huminskih kiselina

Tržište huminske kiseline i dalje je jedno od najizazovnijih, zbunjujućih i najmanje razumljivih segmenata na tržištu gnojiva za poljoprivrednu proizvodnju. Na tržištu se pojavljuje veliki broj različitih proizvoda koji sadrže huminske kiseline vrlo različite koncentracije i kvalitete. Tehnički tim tvrtke Tradecorp, koja je lider u proizvodnji proizvoda na bazi huminskih kiselina (posjeduje vlastiti proizvodni pogon u Španjolskoj) je detaljno analizirao sektor i u ovom članku ističe 7 glavnih izazova za primjenu preparata na bazi huminskih kiseline u poljoprivrednoj proizvodnji.

Prije svega; na što se doista odnosi tehnološki termin “huminske kiseline”?

Jednostavno “općenito”, huminske kiseline mogu se opisati kao sve različite organske kiseline dobivene različitim metodama ekstrakcije iz humusa. Humus je organski materijal (u prirodi dio tla) koji nastaje od raspadnutih ostataka biljaka, životinja i mikroorganizama tla. Huminske kiseline možemo dalje podijeliti na huminske kiseline i fulvo kiseline, međutim u svrhu ovog članka nazivamo ih zajednički huminskim kiselinama, te se tako često na tržištu proizvodi koji sadrže različite postotke huminskih i fulvo kiselina nazivaju „huminske kiseline“.

Huminske kiseline imaju važnu ulogu u rastu i razvoju korijena svih poljoprivrednih kultura

Postoji li jedna ili nekoliko različitih huminskih i fulvo kiselina?

Ne. Uobičajenim testovima teško je odvojiti ili identificirati svaku pojedinu različitu huminsku i fulvo kiselinu u proizvodu. Proizvodi koji koriste naziv „HUMINSKE KISELINE“  sadrže kombinaciju različitih vrsta pojedinačnih huminskih i fulvo kiselina pomiješanih u jednom proizvodu, te će se na etiketi posebno navesti sadržaj huminskih a posebno sadržaj fulvo kiselina u proizvodu.

S druge strane, proizvodi koji sadrže samo fulvo kiseline, na etiketi navode samo sadržaj ukupnih huminskih kiselina, bez posebnog deklariranja sadržaja huminskih kiselina (koje sadrže manje od 1%) i fulvo kiselina u proizvodu. Na taj način vrlo je lako prepoznati kvalitetu proizvoda na tržištu, i odjeliti skuplje i kvalitetnije proizvode (sa visokim postotkom huminskih kiselina) od jeftinijih i manje učinkovitijih proizvoda na bazi fulvo kiselina.

Količina huminskih kiselina i fulvo kiselina u gotovom proizvodu?

Primjerice, količina ukupnog dušika (N) u gnojivima se ispituje, kvantificira i deklarira na isti način u većini zemalja svijeta.

Kada je riječ o testovima za određivanje količine huminskih i fulvo kiselina, toliko je različitih testova za određivanje njihovog sadržaja u gnojivima i čini se da svaka zemlja često ima drugačiji način regulacije i drugačije metode analize! Na primjer, neke zemlje zahtijevaju upotrebu istog standardiziranog testa na svim proizvodima koji sadrže huminske i fulvo kiseline, što pruža određeni stupanj mogućnosti unakrsne usporedbe i jamstvo kvalitete za poljoprivrednika koji primjenjuje proizvode na bazi huminskih kiselina.

Međutim, naprotiv, druge zemlje dopuštaju upotrebu različitih testova na toj grupi proizvoda bez obzira što će se ta gnojiva kasnije naći zajedno na tržištu prodavati jedno pored drugoga na polici agro dućana. Različiti testovi za utvrđivanje huminskih i fulvo kiseline dat će i različite rezultate, čak i ako bi mogli mjeriti istu stvar! Razlike veće od 20% nisu neuobičajene između različitih metoda ispitivanja, pa trgovci i poljoprivrednici često ne mogu usporediti jedan proizvod s drugim, čak ni kod usporedbe etiketa na proizvodima!

Zbog različitih metoda za analizu količine huminskih kiselina u gnojivima, vrlo je teško korektno usporediti različite proizvode na tržištu.

Manipulacije sa testovima za huminske i fulvo kiseline u analitičkim laboratorijima?

Sve analitičke metode ispitivanja imaju i prednosti i nedostatke. 

Slabost velikog broja analitičkih metoda za analizu huminskih i fulvo kiselina je ta da ako se sirovina koja sadrži huminsku i fulvo kiselinu mikronizira (usitni do vrlo sitnih mikro čestica, 100 do 1000 puta manje od 1 mm), a zatim podvrgne analizi u laboratoriju, većina agresivnih otapala (jake kiseline ili lužine) detektirat će huminsku i fulvo kiselinu koje nisu ekstrahirane u proizvodnom procesu, i kao takve, u mikroniziranoj čestici neće biti dostupne korijenu biljaka u tlu, 10-tak pa čak i više godine, zbog vrlo stabilne strukture takve čestice u tlu.

U većini slučajeva poljoprivrednik kod kupnje gnojiva na bazi huminskih kiselina plaća koncentraciju utvrđenu u testu u laboratoriju, iako često to nije prava količina huminskih kiselina koje su biljci pristupačne i koje će korijen lako usvojiti. Takva bi koncentracija dostupnih huminskih kiselina trebala biti u boci … ali to nije uvijek slučaj.

Upotreba nesuvislog/nekorektnog jezika i pretjeranih tvrdnji u promociji proizvoda

To je odgovornost i proizvođača gnojiva i službenih institucija koje moraju definirati pravila za ujednačene analitičke metode za mjerenje sadržaja huminskih i fulvo kiselina te označavanja proizvoda na lokalnim ali i globalnom tržištu. Nažalost, uobičajeno je vidjeti primjenu riječi poput humus, kompost, organske tvari, humusne prašine, gnoja itd. – sve stvari koje imaju različito značenje u poljoprivrednoj proizvodnji i učinku na tlo i biljku, a koriste se naizmjenično kada se govori o gnojivima na bazi huminskih i fulvo kiselina.

Huminske i fulvo kiseline, visoke kvalitete fantastičnog su učinka za poboljšanje fizikalnih, kemijskih i bioloških svojstava tla, dok fulvo kiseline, posebno, mogu imati učinak na usjeve kada se koriste kao folijarna gnojiva. Međutim, nerijetko se u marketinškim materijalima mogu vidjeti pretjerane tvrdnje o tome što može postići proizvod s huminskim ili fulvo kieslinama. Huminske i fulvo kiseline nesumnjivo su fantastični proizvodi, ali svaki proizvod ima ograničenja, i toga poljoprivrednici moraju biti svijesni kod primjene ove grupe proizvoda.

Gnojivo HUMISTAR na bazi huminskih kiselina dobiven ekstrakcijom iz Američkog leonardita visoke čistoće (proizvođač Tradecorp, Španjolska)

Odakle potječu huminske i fulvo kiseline?

Možda je teško povjerovati, ali ni danas znanstvenici ne razumiju potpuno proces nastajanja humusa i razgradnje humusa u tlu. Huminske i fulvo kiseline dobivaju se različitim postupcima ekstrakcije materijala koji su nastali razgradnjom različitih biljnih materijala u dalekoj povijesti planete.

Huminske kiseline su vrlo kompleksne molekule koje pozitivno utječu na fizikalna, kemijska i mikrobiološka svojstva tla

Mogu se ekstrahirati iz materijala različitih izvora, kao što su karbonski materijali (leonarditi), treset i slični materijali. Svaki od ovih izvora iz kojih se ekstrahiraju huminske i fulvo kiseline stvara različitu kombinaciju i odnose tih kiselina u gotovom proizvodu. Slijedom toga, nije ispravno uspoređivati ​​proizvod na bazi huminskih kiselina dobiven procesom ekstrakcije iz leonardita, sa primjerice proizvodima koji su dobiveni ekstrakcijom iz treseta. Bazna sirovina nedvojbeno utječe na količinu i vrste huminskih i fulvo kiselina u gotovom proizvodu, pa se stoga i razlikuje učinkovitost različitih proizvoda na tržištu, iako na deklaraciji mogu sadržavati slične količine huminskih i fulvo kiselina.

Više o važnosti primjene huminskih kiselina u poljoprivednoj proizvodnji možete pročitati u stručnom članku na slijedećem linku: Huminske kiseline u poljoprivredi.


Autor članka: 
dr.sc. David Gluhić, dipl.ing.agronomije
Autor velikog broja članaka na temu gnojidbe poljoprivrednih kultura. Zaljubljenik u poljoprivrednu proizvodnju još od malih nogu. Nepresušni izvor savjeta kako pravilnom gnojidbom ostvariti veći i bolji prinos.